Potpuna kontrola: zašto su digitalne valute središnjih banaka katastrofalna ideja

Ako ne želite da vaša djeca odrastaju u elektroničkom zatvoru, pročitajte ovo.

Godina je 2050. Gotovina je uglavnom nestala iz svakodnevnog života. Svatko tko je uhvaćen s bilo kojim oblikom papirnatog novca smatra se sumnjivim. Droga? Pranje novca? Sabotaža? Novac je prljav. Valuta je sada digitalna. Ali: Naše digitalne platne transakcije odavno se u potpunosti nadziru. To je ekonomistima i središnjim bankarima dalo potpuno nove mogućnosti. Kao i policiji.

Nakon europskog zamračenja 2035., EU je brzinom munje uvela digitalni euro. Naravno, na prvi je pogled kontra intuitivno odgovoriti na zamračenje uvođenjem digitalne valute. Gotovina je ipak bila kralj u periodu zamračenja kada nije bilo struje. Ali kada je svakom Europljaninu ponuđeno 500 eura nazvanih “kriznim bonusom” svježe „tiskanog“ digitalnog novca Europske središnje banke, sumnje su brzo nestale. Nakon nekoliko dana, stotine milijuna ljudi imale su digitalni račun otvoren izravno kod ECB-a.

Bilo je mnogo problema na početku uvođenja digitalnog eura. No, 15 godina kasnije, digitalni euro je sasvim normalna stvar koja se ne dovodi u pitanje. Bitcoin i danas dominira crnim tržištem. A šuška se da su bogati i moćni dugo koristili digitalne račune na blockchainu kako bi zaobišli vlastita pravila. Ali to su samo glasine. Mase nemaju vremena za ilegalne valute. Moraju ići na posao i plaćati porez. I igrati po pravilima. Inače će život brzo postati skup.

Individualne porezne stope odavno su određene prema obrascima potrošnje. To je ono što je uvedeno “globalnim sporazumom o uspostavi pravednosti i ekologije u poreznom sustavu”, GLOBFAIR. Otkako je usvojen 2034., više nema rupa u zakonu. Naravno, obećanje da će se na ovaj način konačno suprotstaviti klimatskim promjenama nije održano. Ali sustav je ostao bez obzira na to. Ponašanje pri kupnji, društveni mediji, radno mjesto: oni koji se ponašaju “ispravno” nagrađeni su. Oni koji to ne rade bivaju kažnjeni. Jedini je problem što je definicija onoga što je ispravno – a što pogrešno – posvuda različita.

Kina je u ovom području prednjačila. Kada je digitalni juan predstavljen svijetu 2022., ljudi u Europi i SAD-u još su bili opušteni. Ali kada je kineska dijaspora počela koristiti aplikaciju s Maovim likom na Zapadu, središnji bankari u Washingtonu i Frankfurtu postali su nervozni. Izneseni su digitalni planovi za dolar i euro. Središnji bankari i političari putovali su u Peking po inspiraciju. Nove tehničke mogućnosti bile su previše primamljive. Bio je to kraj anonimnosti. Započelo je novo doba elektroničkog nadzora.

Nerealan scenarij? Polemičko pretjerivanje? Nadajmo se. Ali nažalost ne nužno. Poznato je da Kina svoj digitalni juan želi uvesti već 2022. godine – na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu. Divovski komunistički imperij također ne skriva činjenicu da će digitalni novac biti dio njegove politike nadzora cijele države. Svatko tko koristi gotovinu već postaje sumnjiv. A svatko tko kupi krivu stvar elektronički ili na neki drugi način i privuče pozornost na način koji se ne sviđa režimu, završit će na crnoj listi. U zapadnim medijima to se zove “socijalni kreditni status”.

Zvuči bezazleno, ali nije. Kina prati svoje građane na svakom koraku. Ne provjeravaju se i ocjenjuju samo platne transakcije, već i ponašanje na društvenim medijima i drugdje na internetu. Privatni razgovori? Nema šanse. U Kini nikad ne znate je li poruka primljena. Svatko tko koristi pogrešne pojmove automatski se briše. Digitalni juan zatvara jednu od posljednjih rupa. Gotovina – i korištenje “privatnih” aplikacija poput “We Chat Pay” i “Alipay”. Tržište je učinilo Kinu velikom. Gotovina je sada izvršila svoju dužnost. Može ići.

Digitalni juan je alat koji bi odlično odgovarao tajnoj službi bivšeg komunističkog istoka Njemačke. To je valuta nadzora. Vaš račun je kod Stasija.

Nema bijega. Internet je također pod kontrolom, zaštićen “velikim vatrozidom”. Bitcoin rudari su izbačeni iz zemlje, kripto mjenjačnice su zatvorene. Režim je ozbiljno ograničio utjecaj tehnološkoh inovatora poput Jacka Ma. Xi Jingping se vjerojatno želi ustoličiti kao doživotni vladar. On posvuda steže uzde i centralizira vlast u Pekingu.

I tu, od svih mjesta, njemačka Bundesbank crpi inspiraciju za svoje europske planove za digitalnu valutu. To se dogodilo u rujnu 2021. putem Zoom konferencije među središnjim bankarima. “E-yuan i digitalni euro: Njemačka želi učiti od Kine”, izvijestio je Frankfurter Allgemeine. No, što se točno može naučiti iz nedemokratskog sustava totalnog nadzora, u članku se konkretno ne navodi.

Ali ipak. Jens Weidmann, tadašnji šef Bundesbanke, kaže: digitalni euro “neće biti odgovor na sva pitanja”. Što time želi reći? Weidmann vješto otkriva malu prljavu tajnu: “Digitalni euro ne bi bio anoniman poput gotovine.” Da, privatnost bi se morala sačuvati. Nekako. Na riječima samo očigledno. Ali ako dođe do najgoreg, vlasti bi već imale pristup. Zbog sumnje. To se ne može spriječiti.

Na taj način Weidmann svoj prst direktno gura u ranu. ECB je već proveo anketu među Europljanima i otkrio sljedeće: ljudima u Europi daleko najvažnija stvar je zaštita njihove privatnosti. Posebno u Njemačkoj, Austriji i južnoj Europi gotovina je još uvijek najpopularniji način plaćanja kupnje. Pandemija je to oslabila, ali nije promijenila.

I tako se “digitalna valuta središnje banke” plasira na tržište. Ukratko: CBDC, što već zvuči kao tajna služba. Novi novac će zamijeniti gotovinu u digitalnom dobu. To je prvi cilj središnjih bankara. Ostali su: obrana od stranih digitalnih valuta (yuan, dolar); ograničenje privatnih pružatelja usluga plaćanja (Visa, Mastercard, Apple, PayPal); obrana od Bitcoina i sprječavanje svih planova za privatni novac iz ruku moćnih korporacija (Facebook, Amazon).

Osim toga, žele istražiti sumnjiva kretanja plaćanja: pranje novca, terorizam, mafiju. Sustav žele osmisliti na način da i privatni bankarski sektor bude zadovoljan. Također žele isprobati nove ekonomske koncepte. Negativne kamate na depozite na privatnim računima? Bezuvjetni temeljni dohodak? Novac s rokom trajanja? Kontrola potrošnje? Teško da postoje ograničenja za ideje ekonomista u ovom području.

Ali i dalje postoji mnogo otvorenih pitanja: Tko to sve mora odobriti? Europska komisija? Nacionalni parlamenti? Trebamo li uopće mijenjati EU ugovore? Referendumi?

Sve ovisi o tome koliko je “digitalni euro” detaljno osmišljen. Odgovora trenutno ima jako malo. Samo načelni vremenski okvir. 2023. godine trebali bi smo vidjeti prvi prototip digitalne valute. Neće biti potrebe za blockchainom poput onog koji koristi Bitcoin. Bitcoin je decentralizirana alternativa pulsu – s punom snagom zakona i arhitekturom središnjeg poslužitelja ECB-a. Digitalni euro najvjerojatnije će biti modeliran prema europskom sustavu plaćanja u stvarnom vremenu koji već postoji: TIPS. Target – sustav trenutnog plaćanja.

I da, osim svih horor scenarija i strahova od nadzora: digitalni euro mora riješiti konkretan, stvaran problem. Istina je da je naš novac već veoma često digitalan u svakodnevnom životu – ali samo je gotovina “novac središnje banke” i samo je “novac središnje banke” također zakonsko sredstvo plaćanja. Dakle, što bi razlikovalo digitalni euro od današnjeg: natpisi “plaćanje samo gotovinom” konačno bi nestali sa svih naplatnih mjesta. Jer digitalni euro mora biti prihvaćen.

Koja je svrha svega ovoga ako gotovina postoji? ECB također čvrsto tvrdi da ne želi ukinuti gotovinu. Upravo je započeo redizajn novčanica eura. Ali trend prema digitalnim plaćanjima bit će nezaustavljiv. Ono što je danas potrebno su pripreme za Dan X, kada ne država, već tržište i njegovi sudionici većinom odlučuju da se više ne žele oslanjati na papirnati novac i kovanice. Tada središnja banka mora ponuditi alternativu za svoj središnji proizvod. Inače ne bi radila svoj posao.

Pitanje privatnosti može se promatrati i na drugi način: nismo li se već odavno otvorili američkim tehnološkim divovima na dnevnoj bazi? I to radimo dobrovoljno. Zar Visa, Mastercard, Google i Apple ionako ne znaju već sve o nama? Da, ali – barem u teoriji – još uvijek čine zid ispred vlasti.

Dakle, mora postojati digitalni ekvivalent gotovine. Ali bez privatnosti. Agustín Carstens, čelnik Banke za međunarodna poravnanja, to je već objasnio u videu koji je izazvao bijes na internetu: novac digitalne središnje banke “neće biti poput gotovine”, rekao je Carstens. Zato što će središnja banka imati “apsolutnu kontrolu” nad onim što se događa s novcem. Nije baš umirujuće.

A Carstens nije bilo tko. Banka za međunarodna poravnanja (BIS) moćna je financijska organizacija za koju rijetko tko zna. Neka vrsta think tanka za središnje banke, gdje se vrte misli o budućnosti. Osnovan nakon Prvog svjetskog rata za plaćanje njemačkih ratnih dugova, BIS je bio vješt u pronalaženju novih zadataka i ostajanju relevantnim entitetom. Sada se manje bavi zlatom, a više računalima.

Ali čak i nakon što se razjasni točan dizajn stupnja nadzora putem digitalnog eura, stvari još nisu jasne. Idemo najvećom brzinom u svijet s konkurencijom između valuta i sustava plaćanja.

Razumljivo je da ECB želi zaštititi svoj proizvod, euro, od juana, dolara i bitcoina. Ali kako će osigurati da digitalni euro dopre samo do Europljana? Ili se ipak žele uključiti u globalni obračun i ponuditi ga korisnicima u Sjevernoj ili Južnoj Americi? Euro također napreduje zahvaljujući svojoj ulozi međunarodne valute. Pogotovo u nestabilnim zemljama diljem EU, igra ulogu za stanovništvo – kao gotovina. Crna Gora, država koja čak nije ni u EU uvela je euro kao nacionalnu valutu. Hoće li Crnogorci imati pristup digitalnom euru? Nejasno je.

Bitcoin je sljedeći problem. Kriptovalutu je kreirao njezin misteriozni izumitelj Satoshi Nakamoto izričito kako bi spriječio horor scenarij poput onog na početku. Da narodu “otkine komad slobode”. Bitcoin je već puno bliži pravoj, digitalnoj zamjeni za gotovinu nego što će digitalne valute središnje banke ikada biti. Etablirao se kao nacionalna valuta u zemljama poput El Salvadora i barem kao investicijska imovina na bogatom Zapadu.

Milijuni koriste Bitcoin. U njega se slijevaju milijarde. I napravljen je da izdrži napade i zabrane. Vlade neće moći zaustaviti Bitcoin – naprotiv, digitalizacija valuta potaknut će njegov razvoj. Samo Kina ima priliku pomoći sama sebi golom silom i elektroničkim zidovima. Ali zapadne demokracije nisu u stanju to učiniti.

A banke? One nikako nisu sretne. Ako svatko može dobiti račun u ECB-u, zašto mu treba u Raiffeisenu ili PBZu? Kakvu ulogu igraju poslovne banke u ovom novom svijetu? Što je s negativnim kamatama? Ako svaki Europljanin vodi svoj vlastiti račun u ECB-u, moglo bi doći do cyber napada na banke i u roku od nekoliko minuta, ljudi bi u panici počeli povlačili svoj novac iz istih – jer su čuli vijesti ili glasine o nestabilnosti tih istih banaka.

Kako bi to spriječio, ECB razmatra ograničenje od 3000 eura po računu za digitalni euro. Sva zaliha digitalnih eura iznad toga automatski bi se prenijela na tekući račun. Ali opet, nakon odgovora slijede tri pitanja: Hoće li se ova gornja granica uskladiti s inflacijom? Hoće li korporativni klijenti dobiti veće limite? A što u slučaju krize, kada banka stvarno posrne, a klijenti s pravom žele pobjeći pod zaštitnički kišobran središnje banke?

Dobro osmišljen digitalni euro mogao bi Europi dati konkurentsku prednost na globalnom tržištu. Uostalom, ECB se smatra “najneovisnijom” središnjom bankom – budući da ne odgovara samo jednoj državi. Hoće li to biti dovoljno za stvaranje povjerenja među korisnicima? Ili ih na kraju neće biti briga jer je digitalni novac potreban u digitalnom svijetu?

Ni na ovo pitanje Washington još nema odgovor. Međutim, za razliku od Kine i Europe, izdavatelji svjetske valute (dolar) očito ne vide mnogo hitnosti. Jerome Powell, čelnik Federalnih rezervi, rekao je da još uvijek ispituju to pitanje. Naravno, SAD je također vodeća nacija u digitalnom svijetu i sigurno će postojati nešto poput digitalnog dolara. Ali još nije jasno hoće li to uopće morati doći od središnje banke. SAD ima najdublja tržišta kapitala i, za razliku od Kine, ne boji se bijega kapitala. I oni promatraju zanimljiv proces oko Bitcoina.

U kripto svijetu de facto postoje dvije rezervne valute: Bitcoin, najstarija i najveća kriptovaluta. I dolar – u obliku takozvanih “stablecoina”. To su digitalne valute koje su vezane za “pravi” dolar. Izdaju ih privatne tvrtke – i uživaju ogromnu popularnost. Odjednom, milijarde ljudi u zemljama s lošim valutama pogođenim inflacijom imaju pristup dolarima brzinom munje. Korisnicima je svejedno što su derivati. Stoga novi svijet blockchaina pomaže uspostaviti dolar kao rezervnu valutu među cijelom novom generacijom privatnih korisnika. Što ako takve dolarske kovanice izdaju banke kako bi ih učinile dostupnima i tvrtkama? Hoće li digitalni dolar na kraju uopće dolaziti, ne iz središnje banke nego iz privatnog sektora?

U 2022. još uvijek ima mnogo više neodgovorenih pitanja nego što ima odgovora kada su u pitanju digitalne valute. Znamo samo četiri stvari: digitalizacija se ne može zaustaviti. To također utječe na naše valute. Kina je mnogo dalje od Zapada kada je u pitanju digitalni novac. Ali Peking ne smije služiti kao uzor – već kao primjer upozorenja.

Ovaj blog post prijevod je članka od Niko Jilch-a @NikoJilch, Substack. Originalan članak objavljen je tokom siječnja 2022. godine u austrijskom magazine Pragmaticus. Naslovna slika by @yeg0rpetrov